Dok su drugi na Himalajima padali od iscrpljenosti i straha, on je hodao sa osmehom: Njegovo ime je upisano u istoriju
Dodajte Kurir u vaš Google izborNevažno da li je za vas Čomolungma, Sagarmata ili Everest, najviša tačka na planeti Zemlji za svakog planinara i alpinistu predstavlja svetilište. To je mesto ka kojem teže svi koji su svoje postojanje posvetili planini, prirodi i upoznavanju samog sebe. Baš na tom mestu, pre tačno 73 godine, 29. maja 1953. u 11:30 pre podne, ispisana je istorija.
Dok se o ser Edmundu Hilariju, novozelandskom pčelaru, mnogo zna, ime njegovog saputnika Tenzinga Norgaja decenijama je nepravedno ostajalo u senci, iako bez njegovog osmeha i čeličnih pluća vrh verovatno nikada ne bi bio dostignut.
Medicinsko čudo zvano Šerpasi
Evropljani su se u 19. veku zaputili ka himalajskim prostranstvima i tamo upoznali visinske nosače koji su se predstavili kao Šerpe. I danas mnogi greše misleći da je to naziv zanimanja – Šerpasi su narod, medicinsko čudo sa tibetanskog platoa.
Nauka je potvrdila: oni već 11.000 godina žive na visinama gde vazduh "ubija". Njihova tela su prilagođena – cirkulacija im je brža, pluća bolje apsorbuju kiseonik, a u krvi im se ređe stvaraju ugrušci. Oni su zdravi tamo gde drugi obolevaju od visinske bolesti. Upravo iz tog naroda, iako sudbinski nepripadajući, izrastao je Tenzing Norgaj.
Ko je bio Tenzing Norgaj
Rođen kao Namgjal Vangdi, dečak je dobio novo ime nakon što je tibetanski lama zaključio da je reinkarnacija pobožnog čoveka. Tenzing Norgaj u prevodu znači "bogati sledbenik vere". Nije znao tačan datum rođenja, pa je nakon istorijskog podviga odlučio da baš 29. maj slavi kao svoj rođendan.
Njegov put do vrha bio je posut trnjem. Kao najamni radnik trpeo je uvrede, dve godine su ga odbijali za ekspedicije jer formalno nije pripadao Šerpasima, već narodu Bote. Ipak, njegova upornost se isplatila kada ga je angažovao Erik Šipton. Tenzing se u masi nosača izdvajao po nečemu što novac ne kupuje – neodoljivom osmehu koji nije skidao ni na najtežim usponima.
Prijateljstvo jače od ambisa
Sudbina je spojila Norgaja i Hilarija 1953. godine. Planinari kažu da su njih dvojica sklopili savez koji se viđa samo na mestima gde je život jeftin, a čast skupa. Kada je Edmund skliznuo u jednu od jezivih pukotina u ledniku, Tenzing je munjevitom reakcijom zategao uže i spasio mu život.
Taj trenutak poverenja doveo ih je do poslednje prepreke – stene visoke 12 metara, danas poznate kao "Hilarijeva stepenica" (koju Šerpasi s ponosom zovu Tenzingova leđa). Prešli su je i stali tamo gde niko pre njih nije.
Zanimljivost: Na samom vrhu, Hilari je napravio čuvenu fotografiju Norgaja kako drži cepin sa zastavama, ali fotografija Hilarija na vrhu ne postoji – Tenzing, po sopstvenom priznanju, tada nije znao da koristi fotoaparat, a Hilari nije insistirao.
Nasleđe koje traje
Nakon osvajanja Everesta, svet se promenio za obojicu. Tenzing je odlikovan najvišim britanskim priznanjima, osnovao je Himalajski alpinistički institut i edukovao generacije planinara. Njegova porodica nastavila je tradiciju – na 50. godišnjicu uspona, na Everest su se zajedno popeli njihovi sinovi, Džamling Tenzing i Piter Hilari, dokazujući da se na krovu sveta ne osvaja samo planina, već se gradi večno bratstvo.
Kurir.rs/Dnevno.rs
Video: Ovo obavezno proverite pre odlaska na planinarenje